NAPISAO PAUL BENNETT SNIMIO STEPHEN L. ALVAREZ
Luca gurne glavu u kanalizacijski otvor, udahne i veselo se nasmiješi. “Danas u kloaki ne zaudara jako”, kaže spuštajući se u crno okno nasred Nervina foruma. Usprkos njegovu optimizmu, u podzemnoj tami zaudara: neobična mješavina mokraće, dizela, blata i uginulih štakora. Ukratko, vonja upravo onako kako i očekujete od kanalizacije stare 2500 godina koja je još u funkciji. Nije bolje ni dolje, u mračnoj spilji sedrenih stijenki. Luca gazi kroz vodu sivomaslinaste boje, preko ostataka hramova i komada sedre koje je voda podlokala u protekla dva i pol tisućljeća, a pokraj njega promiče panorama modernog doba: opušci, plastične vrećice, upaljači, dječja duda i uznemirujuća količina nečeg vlaknastog i sivog nalik zahodskom papiru, premda nepročišćene otpadne vode ne bi smjele teći ovuda. U jednom trenutku Luca pokaže razbijenu amforu, staru vjerojatno 2000 godina. Leži u blatu pokraj razbijene pivske boce, stare vjerojatno tjedan dana. Jedna do druge, upečatljivi su pokazatelji toga koliko se stoljeća smeće već baca u rimsku kanalizaciju.
Luca Antognoli 49-godišnji je urbani speleolog iz udruge Roma Sotterranea, koju je grad angažirao da istraži rimsko podzemlje, čudesan labirint hramova, cesta, kuća i akvedukta koje je zamela povijest nakon propasti Rimskog Carstva. Povjesničari smatraju da je Cloaca Maxima (“veliki odvod”), koja prolazi ispod starorimskog Foruma, izgrađena u VI. stoljeću p. n. e., što znači da je jedna od najstarijih – a možda i najstarija – sačuvanih gradskih građevina. Stoga se iznenadismo kad nam Luca, vijugajući kroz glib kanala ispod Vie Cavour, reče da kloaka nije sasvim istražena i ucrtana.
Inače je Luca Antognoli kirurg, pa nas je upozorio da izbjegavamo izravni dodir s vodom, moćnom mješavinom oborinskih i fekalnih voda. Profesionalan i oprezan, on je taj rizik shvatio ozbiljno i pokrio svaki centimetar tijela rukavicama, čizmama, vjetrovkom s kapuljačom i maskom, te sve to hermetički oblijepio širokom ljepljivom vrpcom. Uzbuđeno pokazuje u cijev što riga mutnu žućkastu tekućinu u tunel; ona pritom isparava pa su članovi naše grupe navrat-nanos navukli maske na lice.
Luca nam pokazuje druge kanale. Neki u vodovod izbacuju čistu vodu iz podzemnih izvora, neki pak prljavu. Na jednom mjestu spuštamo se kosinom niz koju brboće smeđe žitko blato. Iza te opasne prepreke nalazi se jama čije je dno u protekla dva tisućljeća podlokala voda, pa moramo krajnje oprezno hodati niza strminu čije dno ne vidimo jer smo do prsa u vodi po kojoj pliva nečist. Neki šaljivdžija reče da taj kal izgleda poput schiume, smeđe pjene na talijanskom espressu... |
